Opis bloga
Misli jedne male velike curice koja ne zna što želi...
This is how it works
You're young until you're not
You love until you don't
You try until you can't
You laugh until you cry
You cry until you laugh
And everyone must breathe
Until their dying breath
No, this is how it works
You peer inside yourself
You take the things you like
And try to love the things you took
And then you take that love you made
And stick it into some
Someone else's heart
Pumping someone else's blood
And walking arm in arm
You hope it don't get harmed
But even if it does
You'll just do it all again
credits
murderscene
xxxx
|
|
Prijatelju
subota, 28.05.2011.
Možda ti jednom dopustim da me otpratiš kući onim dobro poznatim putem. Možda tada neću reči da mi se spava i da idem brzo kući. Možda naš poljubac za laku noć neće biti zadnje prije sna. Možda ti jednom dopustim da me držiš za ruku pred svima i kažeš da sam tvoja. Možda kad budemo sami neću govoriti o onim tamnim oblacima koji se nadvijaju nad nas svaki put kad spomeneš ljubav. Možda ću te moći gledati drugim očima. I ići ću s tobom. I nećemo se rastati uz smijeh i prijateljske šale. Možda jednom. Kad zaboravim... Kad se prestanem nadati da će jednom doći iz tame i pozvati me k sebi, da će se jednostavno pojaviti i promijeniti moj svijet. Kad mi više neće biti važno postoji li još negdje i čekati njegov poziv, tada će mi srce biti prazno i moći ću sve što poželim. Poželim li biti zauvijek s tobom, biti će mi to zaista lako. Možda jednom... kad odrastem i odustanem od dječjih snova...
| 22:05 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
Old movies
srijeda, 18.05.2011.
Sanjam da sam glavni lik nekog crno - bijelog filma. Radnja se događa u pedesetim godinama, a ja sam samo jedna prosječna djevojka stara dvadesetak godina i živim na selu sa svojom obitelji. Odjednom se u meni dogodi neka promjena i shvatim kako je beznačajan život koji živim. Ne želim više biti na selu i trošiti vrijeme na nevažne stvari i događaje. Spakiram sve stvari u mali kofer i potajno noću pobjegnem u grad. Ukrala sam novac od tate, ali ću mu vratiti kada nešto zaradim. U gradu postajem neka druga žena. Kupujem lijepu haljinu, našminkam se i složim prekrasnu frizuru tako da se sada svi muškarci okreču za mnom. Kako ne uspjevam pronaći drugi posao, radim kao konobarica u nekom poznatom kafiću. U kafiću se skupljaju umjetnici i intelektualci. Jednog dana primjeti me bogati filmski redatelj i ponudi mi ulogu u svome novom filmu. Tako moj život postaje još jedan film. Film u kojem sam ja glavna glumica i živim glamuroznim životom hollywoodske zvijezde. Posjećujem elegantne zabave, izgledam zanosno u kreatorskim haljinama dok za mnom uzdišu svi poznati muškarci. Na kraju vjerojatno pronađem jednog s kojim ću živjeti sretno do kraja tog filma. No tada vjerojatno ne počinje novi film u kojem sam kućanica i majka četvoro djece koja se odrekla života i karijere zbog obitelji. Ne, vjerojatno sam još u onom filmu gdje sam poznata glumica, imam prilično buran brak kojeg ipak uspjevam održati unatoč karijeri. Ja znam da sam rođena za velike stvari! Samo da se mogu prebaciti iz ovog filma u kojem sam sad zaglavila u neki drugi...
| 17:22 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
Don't worry, be happy :)
srijeda, 11.05.2011.
Sreća ne treba biti neki nedostižni ideal. Nikad se nećemo osjetiti dovoljno ispunjeni srećom ako je tražimo na najvišim vrhuncima nedostižnih planina. Trebamo je tražiti u osmjehu prijatelja, u ljepoti sunčanog dana, u mirnoći ljetne večeri, u zvukovima omiljene glazbe, u očima neke posebne osobe. I ne trebamo biti ni svjesni toga da smo sretni jer se tada možemo uplašiti tog nedokučivog osjećaja i predati se strahu sve dok ne izgubimo onaj posebni mir u srcu. Sreća je svuda oko nas... samo joj se trebamo prepustiti :)
| 13:17 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
Pospremanje ormara života
utorak, 10.05.2011.
Želim samo malo reda... Razbacane stvari svuda uokolo po sobi svakako smetaju i ljute bilo koga tko bi se u njoj zatekao. Svi teže harmoniji, mirnoći, skladu...
Nije mi teško to pospremiti, natrpati u ormar u kojem ionako već ima previše stvari. Da, soba će tada biti u redu, ali ja ne trebam takav red.
Nekako se život može naći u neredu. Sve je razbacano, sve smeta, prave se hrpe nepotrebnih stvari i sve to zagađuje i blokira pogled prema onim pravim stvarima koje u stvari želim. Sada ne mogu vidjeti što bi to bilo. Sve oko mene mi odvlači pažnju, usmjerava me možda krivim putevima. Iako nisam sigurna koji od tih puteva bi trebali biti pravi, a koji krivi.
Nekad se osjećam kao djevojčica koja želi da joj mama pokaže kamo treba ići i što raditi. Tako je najlakše. I ako ti se ne svidi, možeš okriviti mamu. Najteže je kad znaš da si sam kriv za svoje loše odluke.
Teško je to... odrastanje... Sad treba počistiti sav taj nered koji se nakupio, posložiti sve stvari lijepo u ladice, a ono što ne valja baciti u smeće. Čak i ono što mi je nekako drago, ali znam da je loše za mene. E da, to treba baciti u smeće. Ali nemam srca za to. I onda to ostaje tu i guši me i smeta mi, ali ja se toga nikako ne mogu riješiti.
I zato sam u neredu. I ne znam kada ću nadići to sve gomilanje pogrešnih stvari, osoba, događaja, osjećaja i svega drugoga što mi smeta u životu. I ne znam kada ću znati da je napokon nastupio red i da znam što trebam i kamo idem. Možda nikada neću ni saznati. Možda neki jednostavno žive čitav život u neredu...
| 12:35 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
Narcisoidni prvi post ilitiga nešto o meni...
ponedjeljak, 09.05.2011.
Ok, ja sam Rory... Da, to je pseudonim jer pretpostavljam da se nitku u Hrv ne zove tako. Ili se možda zove. Nije to sad ni bitno...
Imam crvenu kosu i crveni ruž na usnama. Nije da baš obožavam crvenu boju. Ali mi je fora tak. Bolje nego smeđa, moja prirodna boja kose, koja je totalno dosadna.
Inače sam kakti normalna. Al to je sad diskutabilno da li je itko uopće normalan i što to uopće znači. Uglavnom nisam netko za kim bi se okrenuli na ulici. Osim ako mi je majica zaflekana s čokoladom ili nečim, što se može desiti jer sam smotana, a i jako volim slatkiše...
Pa sad ja ono kao pišem. Ne baš neke zanimljive stvari. Ali volim čitati. Da, malo sam starija jer, čini se, u današnje vrijeme nitko ispod 20 ne čita. Ja sam malo iznad 20. Pa valjda zato čitam.
Volim sve što vole mladi, a najviše eure... hahaha valjda si nekad mislim da sam duhovita. Većinom nisam, samo se vadim na to. Ajd, neki se smiju... ne znam smiju li se mojim šalama ili meni, al to nije ni bitno jer je važno da se smiju. Ja volim kad se ljudi smiju i volim se i ja smijati. Iako imam strašno ružne zube pa se možda ne bih trebala toliko smijati. A da, baš će me to zaustaviti :D
Uglavnom ovo bi trebao biti moj blog. Ne mislim svaki dan nešto pisati jer sam previše lijena za to, a i imam važnijeg posla. Al ono, nekad planiram nabacati tu par riječi. I to bi bilo to. Ah da, moram ubaciti i neku sličicu koja će zainteresirati klince da mi nabace koji komentar kak imam super blog, a uopće nisu pročitali ništa od ovog što sam napisala. Evo slika, uživajte :D
| 22:35 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
|
